Ovde su delovi opisa pojedinih pojmova iz knjige. Ako imate potrebu da neki dopunite, ispravite ili kritikujete, pritisnite na DISKUTUJ. A možete da mi pošaljete i mail. Radovaću se posebno predlozima za nove pojmove, bez kojih je današnji  Beograd za Vas lično nezamisliv.

Ako hoćete odmah da kupite knjigu i saznate sve što je napisano, da biste imali potpuni utisak pre diskusije, samo izvolite: štampano izdanje pod: norulespublishing.com, elektronsko izdanje pod: www.novinarnica.net.

Audiobook sam napravio za one koji radije slušaju. Čitam sam, a tekstove prati muzika mog prijatelja Vlade Divljana (hvala Dina). Uz pojedine pojmove imate i tonske zapise, pa ako vam se dopada, možete da kupite knjigu i u toj formi. 

Za  ovu, kao i za sve moje brojne websites zaslužan je moj najstariji bečki prijatelj, Roćko Marjanović, moj dobri duh od 1991. Hvala Rodoljube!

Apoteka
Apoteka ima u većini svetskih gradova, ali bi se Beograd mirne duše mogao nazvati „Mekom privatnih apoteka“. U njima se prodaje sve što u najširem smislu spada u farmaceutsku branšu. Nijedno naselje nije bez bar jedne privatne apoteke. One se - kao i roštiljdžijske radnjice, mini-marketi, frizerski i kozmetički saloni – mogu naći u svim tipovima građevinskih objekata.(...) 
A
Arhitektura
kao „celina“- nepojmljiva je kombinacija svega i svačega. Možda bi se najpre mogla uporediti s divljom mešavinom stilova i epoha, koju je iz jedne velike vreće neko nemarno rasuo po gradskim brežuljcima. Novi Beograd i Zemun su posebni delovi Beograda, a prigradske opštine su ogromna naselja i gradska sela. (...)
A
Auto
(...) Beograđani voze kreativno i dovitljivo, posebno prilikom pokušaja izbegavanja gužvi. Zaokreću munjevito, uguravaju se drsko i nasrtljivo, glasno psuju, viču, kunu i strastveno gestikuliraju dok prete ostalim, apsolutno nesposobnim učesnicima u saobraćaju. Šta god ko vozi, on misli da to najbolje vozi. (...)
A
Autobus
(...) Beogradski autobus je najčešće prilično star i nema tapacirana sedišta. U njemu ili preterano duva ili previše greje. Vozač ne voli da prodaje karte i ta obično radi vrlo dugo, tragajući po džepovima za kusurom i žaleći se kroz zube na dangube koje karte ne kupuju kad  treba. Bus-plus-automate koriste samo malobrojni putnici, nekako stidljivo, dok ih vlasnici pretplatnih karata čudno gledaju. Beogradskim autobusom se ne putuje, tamo se doživljava. To je mesto čestog guranja, gužvanja, nevoljnog dodirivanja, osvajanja mesta za sedenje, neumesnih primedbi, psovki….(...)
A
Banka
(...) Po pričama Beograđana, nema skoro nikoga u gradu ko bar s jednom od njih nema posla. Dakle najčešće ima kredit ili minus, koji uglavnom teško otplaćuje. Banke stranih država, koje osim imena pod kojim rade navodno nemaju nikakve druge veze s maticama, u ovom veku neprestano zarađuju kao lude, jer u hronično siromašnoj zemlji svima stalno trebaju pare: kako preduzećima, tako i firmama. Država se zadužuje na drugim nivoima i u drugim razmerama.(...)  
B
Beogradski
Beogradski jezik prvenstveno odlikuju otvoreni samoglasnicima „a“ i „e“, kao i drugačije naglašavanje reči nego što je to slučaj u drugim krajevima Srbije i u Regionu. Te njegove osobenosti voditeljke i voditelji na radijima i televizijama naglašavaju toliko strasno i predano, da njegovi izvorni, generacijski govornici moraju skoro da se stide sopstvenog dijalekta i da se pred ogledalom preispituju da li i oni baš toliko „raščepljeno“ govore.(...)
B
Beograđani
(...) Beograđani su poslednjih decenija nevoljni učesnici svih zamislivih ogleda i scenarija u procesu tranzicije nekadašnjih komunističkih država u evropske neo-kolonijalističke rajeve. Današnji Beograđani su osiromašeni do krajnjih granica. Psihički su najviše i najčešće terorisani sveopštom bedom, uz povremene male uzlete u nešto bolju godinu ili dve. (...)
B
Beograđanin
(...) Svaki Beograđanin želi da vozi kakva-takva kola. Mnogo ih preko ramena nosi torbicu s muškim asesoarom muškarčine 21. veka, a ko ima love voli i dobro da se obuče u markiranu garderobu. Omiljene zabave su posete kladionicama, teretanama i stadionima, ali su na prvom mestu lokali u kojima se s ortacima kafeniše, sklapaju poslovi ili samo ubija vreme. Mnogo mlađih Beograđana se bavi sportom i to najradije borilačkim veštinama, a uredno posećuju i teretane.(...)
B
Beograđanka ​
je jedna od najlepših žena u Evropi, a možda i šire. I muškarci su uglavnom visoki i zgodni, ali žene su, po tvrdnjama stranaca s kojima sam razgovarao, jednostavno prelepe.  (...) Današnja Beograđanka obožava modu i kozmetiku, voli moderno da se obuče, da bude odlično frizirana i da se redovno podvrgava nekom od brojnih kozmetičkih tretmana. Koja god to sebi finansijski može da dozvoli, rado nadgrađuje i dopunjava sve svoje nedostatke: od noktiju, do kose, usana, zadnjica i grudi. Omiljena boja kose je plava, i retko koja ne puši i ne psuje. (...)
B
Bolnica
(...) U najvećem delu državnih bolnica nije neuobičajeno da u jednoj sobi leži i po deset ili dvanaest pacijenata. O izgledu zidova, sanitarnih prostorija i hodnika ne može se reći ništa pozitivno, jer je sve toliko staro, pohabano i oguljeno, da je jednostavno nemoguće da izgleda preterano higijenski, uprkos tome što je čisto. Hrana i oprema su takođe priličan problem.(...)
B
Burek
(...) Standardna ponuda bureka iz okruglih metalnih tepsija, čijem se imenu u skladu s punjenjem dodaje  „s mesom“, „sa sirom“ ili „prazan“, danas je dopunjena nizom novih vrsta u neuobičajenim oblicima i veličinama, a delimično i s novim nazivima (burek, sirnica, zeljanica, krompiruša, potkovica, pletenica itd). (...)
B
vazduh
(...) Parkovi postoje, šume su takođe još u gradu koji leži na ušću dve velike reke, blizu je i Avala. Jedini pravi spas od smoga i zagađenog vazduha ipak predstavlja vetar, koji se u Beogradu naziva košava i zaista uspeva da privremeno u tolikoj meri raščisti vazduh, da čovek skoro ne poveruje. Nije, dakle, preterano zdravo živeti duže u Beogradu, a posebno bi trebalo izbegavati turističke boravke tokom zime. (...)
V
voda​
(...) Ljudima iz inostranstva za sada ne preti opasnost po zdravlje ako kratko borave u gradu i piju vodu iz slavine. Onima koji u Beogradu žele ili moraju da žive preporučujem da za svaki slučaj češće piju flaširanu ili mineralnu vodu. O starosti i stanju vodovodnih cevi, filtriranju otpadnih voda ili stanju u kanalizaciji, najbolje je uopšte se ne pitati. U gradu sa toliko zagađenim vazduhom i to spada u uobičajene rizike življenja, kojima stanovnici Beograda jednostavno moraju da se izlažu. (...)
V
Vračar
Reč je o opštini u kojoj se čovek-stranac ili gost u gradu oseća vrlo udobno, skoro kao u nekom gradu u Zapadnoj Evropi. (…) Na Vračaru vrvi od cool kafića, vinoteka i delikatesnih radnji, estetski dopadljivih piljarnica i prodavnice zdrave i alternativne hrane, kao i salona za udešavanje ljudi i pasa. U dobrim stanovima živi i mnogo rasnih odnegovanih pasa.(...)
v
Grafiti
Beograd je išaran. Gde god da bacite pogled, naći ćete ih. Grafiti su svuda. I svakakvi su. (…) U centru grada, kad se od Konja krene nizbrdo, ima ulica u kojima vlada dobro ulično slikarstvo. Tu su na fasadama prikazane ličnosti od neprolazne vrednost za Beograd i njegovu prohujalu duhovnu posebnost. (...)
G
Zemun
(…) Centar Zemuna je, kažu, „austro-ugarski“. Okolo su ušorene, niske kuće u senovitim ulicama, čiji ulični prozor počinje u visini struka prosečnog prolaznika, ali je zato dvorište duboko. Gardoš i ulice oko njega cilj su svakog obaveštenog turiste s malo više vremena, jer je reč o jedinstvenom delu kako Zemuna tako i Beograda. Dunavski kej je promenada novobeogradsko-zemunskog stanovništva koje naseljava solidne građevine preko puta i koje ceni blizinu reke i šetnje i sport na širokoj stazi pored nje. (…)
Z
Kafane
(...) Prava kafana na jelovniku mora da ima odlično kuvana jela domaćinskog ukusa. Prilikom njihove pripreme ne sme da se štedi ni na količini ni na kvalitetu sastojaka, čak ni kada je reč o legendarnoj kafanskoj kokošjoj ili telećoj čorbi, a kamoli o glavnom jelu tipa „teleća glava u škembetu“ ili „ribić u kajmaku“. Sve može da fali, jer se rasproda, ali Karađorđeva šnicla, u narodu poznata i pod šeretskim nadimkom „devojački san“, mora da stoji na jelovniku. I da bude dobra, od mekog mesa i s odličnim kajmakom i panir-masom. Hrskava i topla. (...)
K
Kafenisanje
(...) U kafićima se sedi uz kafu koja potiče iz moćne strane mašine. Uz kafu se bar nekoliko puta zadubi u mobilni, bilo da se ona pije nasamo ili u društvu. Ponekad se pročita i neki red s naslovne stranice besplatnog tabloida, dok se čeka društvo, ili po navici. Obavezno se još i protelefonira s nekim, bez preteranog obaziranja na prisutne. (...)
K
Kafići
Ko nema da izda stan ili lokal, često otvara sopstveni kafić u Beogradu. To je najprošireniji i najizvodljiviji poslovni koncept ne preterano maštovitih „malih privrednika“ u glavnom gradu. A za to imaju dobre razloge. Narod voli da kafeniše, uvek ima nekoga, kafa očito nije preskupa, a personal je najčešće neprijavljen ili vlada velika fluktuacija.(...)
K
Kiša
(...) Kiša u Beogradu izaziva skoro momentalni zastoj svega, na sve strane i u svim pravcima. Za uredan protok saobraćaja kiša ni u jednom većem gradu nije sasvim bezazlena. Ali da se zbog nje u roku od deset minuta potpuno zaustave hiljade automobila, da stanu taksiji, autobusi, tramvaji i trolejbusi, da se zakrče tesni prilazi širim ulicama i parališu mostovi i da to onda i potraje neizvesno dugo – to u ovom gradu nikada nije isključeno.(...)
K
Kladionica
Pored pekara, pljeskavdžinica, banaka, apoteka i prodavnica bofla, kladionice su neizostavni deo uličnog pejzaža Beograda. Njihova visoka koncentracija direktno je srazmerna realnom siromaštvu uglavnom stalnih posetilaca i dubini njihove detinjaste željom da im lova padne s neba. Hronična nemaština je velika, kao i očajanje tih većinom mlađih muškaraca u donjem delu trenerke, s torbicom preko ramena i mobilnim u ruci. Takvi kladionice posećuju obično onda, pošto nešto sitno promene u menjačnici ili pre sedeljke u kafiću povodom sklapanja „poslova“. (...)
K
"Konj"
„Konj“ je nezvanični centar beogradskog uličnog i društvenog života. Nalazi se na početku Knez Mihajlove, ispred Narodnog muzeja, preko puta Narodnog pozorišta. Oko njega je novopoločani Trg Republike s kafićima i baštama i rugobnim novim građevinama preko puta, kod autobuskih stajališta. Kod „Konja“ je tradicionalno sastajalište stanovnika Beograda, još iz vremena kada nisu postojali mobilni telefoni. Spomenik knjazu Mihailu, podignut u ime srpskog naroda, mesto je mnogih upoznavanja, prvih i ostalih ljubavnih, prijateljskih, kolegijalnih i poslovnih susreta. (...)
K
Krug dvojke
(...) Unutar Kruga stanuju na primer prilično stari Beograđani druge ili treće generacije „rođenih“, čiji su roditelji od pobednika Drugog svetskog rata uspeli da sačuvaju bar nešto od porodičnih nekretnina sticanih tokom generacija. Oni su susedi često s onima, koji u to doba nisu bili Beograđani, ali su bili visoki politički funkcioneri, oficiri i policajci SFRJ i grada Beograda. Oni su se posle 1945. uselili kako u nespašenu imovinu predratnih bogataša, tako i u novozidane komforne zgrade na top-gradskim adresama. Tu im svima danas stanuju i deca i/ili unuci, ako nisu emigrirali ili stanove prodali novopečenim bogatašima i bogatim iseljenicima. (...)
K
Lift
Liftovi u većini zgrada, a posebno u soliterima po novobeogradskim blokovima i po raznim gradskim brdima izgledaju kao poprišta ratova između klanova skribomana i lepitelja. Zidovi, a često i vrata liftova, puni su ostataka nalepnica s reklamama za časove svačega, kupovinu kose i nadrilekarske proizvode.(...)
L
Lokal
(...)Lokal na dobroj lokaciji, izdat solidnom zakupcu koji pravi promet, predstavlja čak i najsigurniji izvor zarade za sitne gradske rentijera. Oni se, naravno, pored toga najčešće revnosno „bave“ nekim od ćoravih poslova, što se svodi na kafenisanje sa sebi sličnima i naklapanje o poslovnim konstrukcijama, koje će doneti avione i kamione. Ali lova od lokala je i dalje jedina koja stiže. (...)
L
Menjačnica
(...) Menjačnica je neophodna skoro svakom stanovniku Beograda, osim možda onim najsiromašnijima, koji baš nikada nemaju šta da promene. Menjačnice se nalaze svuda po gradu: uvučene, isturene, stešnjene, nabudžene, umeštene, ali uvek minijaturne. Unutra sedi jedna zaposlena osoba, koja pod budnim okom kamera broji pare, menja ih i klijentu daje dinare ili valute uz obaveznu potvrdu, jer tako piše na bar deset mesta u lokalu.(...)
M
Novi Beograd
Iako se 2018. navršilo sedamdeset godina od početka njegove izgradnje, ovaj veliki deo Beograda preko reke, u kojem živi više od 200.000 ljudi, i danas se zove Novi. Taj naziv nosi donekle i s pravom, jer se i dalje neprekidno zida. Staklo, beton, blještavi shopping–centri, hoteli, predstavništva i sedišta neokolonijalističkih banaka, osiguranja, reklamnih agencija, prodavaca automobila i trgovinskih korporacija, ali i domaćih privatnih kompanija, šepure se na sve strane.(...)
N
Opštine
S obzirom na svoju veličinu, Beograd ima relativno mali broj opština. One su po površini ili male ili ogromne. Ima ih sedamnaest, od kojih se samo nekoliko njih može nazvati “starogradskim”, za razliku od većine prostranih opština koje su sačinjene skoro samo od naselja ili u svom sastavu imaju i više sela. (...)
O
Pekare
(...) Moderne beogradske pekare teško se mogu uporediti s onima iz prošlosti. Drugačije je mirisalo, a drugačiji je bio i ukus proizvoda. Pogačice nisu bile gnjecave i spolja i iznutra, sir u bureku nije bio ljigav i nije izgledao kao izgažen, kifle su bile legendarno ukusne. Najobičnije kifle. Danas su pekare uglavnom „fusion“- pogoni za proizvodnju i prodaju mešanih, polugotovih proizvode od lisnatog testa sa svakojakim aditivima i punjenjima.(...)
P
Pijace
(...) Na beogradskim pijacama povrće i voće još uvek miriše i to iz daljine. Tezge, kantari, digitalne vage, dodavanje od oka kao znak soldarisanja i uslužnosti, čuvanje straže kolegi sa susednog štanda… Sve su to odlike klasične beogradske pijace. U Beogradu se na pijacu tradicionalno rani(lo), ali to je danas običaj samo kod seljaka i penzionera, dok mlade domaćice iz generacije u generaciju sve kasnije i ustaju i rađaju.(...)
P
Podzemni
(...) U podzemnim prolazima je ružno, deluju prljavo, zagušljivo, mračno, sve je išarano, baš podzemno. U centru skoro dvomilionske metropole koja zida čardake po obalama i poslovne komplekse na Novom Beogradu nalaze se, dakle, četiri prava rugla.Pored sistematskog ignorisanja potrebe za postavljanjem kanti za otpatke, ovaj greh svih dosadašnjih gradskih „vlasti“ za mene je najveći. Šta je uzrok teško mogu dokonati, ali da nema para ne mogu da verujem. Ne znam i nisam pametan, ali se strašno nerado spuštam u te takozvane podzemne prolaze i samo s tugom prolazim kroz Bezistan. (...)
P
Prase
(...)Tokom sezone najvećih slava od kraja oktobra do kraja januara u Beogradu se pojede ogroman broj prasića. Kada se slavskim žrtvama dodaju novogodišnje, božićne, uskršnje, prvomajske i đurđevdanske, pa još i one nebrojene, pojedene na veridbama, krštenjima, svadbama, proslavama punoletstva i davanja daća posle sahrana i parastosa, onda je broj svake godine u ranoj mladosti zaklanih potomaka svinja toliko veliki, da se može govoriti o redovnom godišnjem prasocidu. Kako u Beogradu, tako i u ostatku Srbije.(...)
P
Psi
(...) U gradu, čije se stanovništvo do skora tradicionalno grozilo od „kučeta pod istim krovom s ljudima“, u međuvremenu živi čitava armija kućnih ljubimaca. Stanuju pretežno u centralnim gradskim opštinama i po broju i plemenitosti profesionalno odgajanih rasa s pedigreom uskoro će moći da se mere i s brojnom psećom populacijom u gradovima Zapadne Evrope. Pse drže mnogi pravi ljubitelji životinja. Među vlasnicima su, međutim, i oni koji ipak više drže do sebe i svoj status i imućnost žele da pokažu i po rasi, odnosno nabavnoj ceni svog psa. Ima i Beograđana koji uživaju da pored sebe vode prave zveri, na koje često i sami liče. (...)
P
Pušenje
(...) U Beogradu se natpisi „zabranjeno pušenje“ mogu naći uglavnom na vratima toaleta u kafićima. Na nalepnicama na ulaznim vratima, a često i na karticama po stolovima stoje za današnjeg Evropljanina neobična upozorenja da je pušenje dozvoljeno, a svuda su, naravno, postavljene i pepeljare ili se donose za tili čas, na prvi mig gosta. (...)
P
Romi
(...) Gde su Romi manje-više uvek rado viđeni? Na narodnim veseljima, ako i dok zabavljaju ostatak naroda. Većina Beograđana svakog vidljivog Roma oslovljava sa „ti“ i uvek kao mnogo nižeg od sebe. Iz bašti restorana kelneri ih teraju pre nego što im se približe, u mnoge zgrade ih ne puštaju. Život Roma u Beogradu nije lak. Nije skoro ničiji, ali njihov je posebno naporan i ružan. Oni ćute i trpe, nije po prvi put tako, tu i tamo neki beli huligani prebiju ili čak ubiju nekog mladog Roma…(...)
R
Roštilj
(...) Strasni ljubitelji pravog roštilja u Beogradu teško pate, jer su skoro sve stare kafane pozatvarane ili srušene, a od preostalih mogu se naći još samo retke u kojima ćevapćići od svežine i sočnosti sopstvenog mesa skoro skakuću sa tanjira, i na čijoj se hrskavoj korici zadržava neophodna količina ćumurskog dima. U takvim kafanama se sreću sedi Beograđani, iseljenici starijih godišta, biznismeni i dobro obavešteni turisti. (...)
R
Skadarlija
(...) Skadarliju u današnje vreme svojim stranim bračnim drugovima ili prijateljima, kolegama i gostima iz inostranstva na stranom jeziku objašnjavaju na sve strane sveta raseljeni bivši Beograđani ili lokalni poslovni partneri. Deca emigranata i te kako vole ćevape, ali često ne znaju jezik na kojem se naručuju. (...)
S
Stan
(...) Stambeni krediti su najunosniji biznis za strane i malobrojne domaće banke, jer svako i ovde kao i svuda na svetu želi da ima svoj krov nad glavom. Mnogi Beograđani sa po dva stana žive kao sitni rentijeri, jer ili uopšte nemaju druge prihode, ili su oni toliko mali da bez novca od izdavanja ne bi spojili kraj s krajem. A neki se i guraju sa starijim članovima porodice da bi živeli od izdavanja. Od kada je oživeo turizam sa strancima i našima iz inostranstva, razvio se i biznis s izdavanjem stana na noć, kojem je Korona zadala strašan udarac.(...)
S
Taksista
(...) Taksista u Beogradu može da pripada svakom sloj, da bude svakog nivoa obrazovanosti, pogleda na svet, pa čak i koeficijenta inteligencije. Skoro svi su srpski pravoslavci, što je lako uočljivo po krstovima koji se lelujaju sa retrovizoru ili mini-oltarima sa svecima iza šoferšajbne. Beogradski taksista je najčešće još i prava muškarčina, razume se u auto-mehaniku i nesebično razmenjuje korisne informacije čak i sa konkurentima, ali to ipak radije čini s ljudima iz svog udruženja. Lojalan je i solidaran i obavezno pomaže ukoliko nekom kolegi zatreba pomoć. (...)
T
Tramvaj
(...) Bilo kako bilo, beogradski tramvaji su uglavnom bučni, sedišta im nisu tapacirana, a putnicima povremeno treba slalomska ravnoteža i koncentracija gimnastičarki na gredi da bi bez ozbiljnijeg pada preživeli njihovo divlje njihanje. Imaju, međutim, šarma i preporučujem obaveznu vožnju nekom od preostalih ili trenutno neobustavljenih linija.(...)
T
Tretman
(...) Procvat delatnosti veštačkog ulepšavanja nije, nažalost, podstakla samo želja za kopiranjem ideala s raznih jeftinih televizija. On predstavlja i jednu od ozbiljnih posledica sveukupnog posustajanja u oblasti emancipacije žena, koja je deklarativno postojala do kraja prošlog veka, a praktično još neku deceniju ranije. Tada se, naime, življena jednakost muškaraca i žena u poslovnom, privatnom i javnom životu smatrala nečim vrlo naprednim. (...)
T
Trolejbus
(...) Ovo specijalno staromodno sredstvo javnog prevoza mnogo volim i žao mi je što ga nema u više gradova u Evropi. Čovek ima utisak da je na šinama, a vozi se kolovozom. Trojelbus je povezan s nečim iznad, a tramvaj vezan za ono ispod, pa zbunjuje. Reč je o trolama, koje lako spadaju sa strujovodnih žica, tako da vozač svako malo mora ručno da ih namešta. Prvo zaustavi vozilo, pa ga polako obiđe, znalački proceni situaciju, jedno vreme namešta trole, pa se polako vrati, opet zatvori vrata… Traje to. (...)
T
Trotoar
(...) Korišćenje većine trotoara nenaviknutim pešacima iz daljine preporučuje se samo uz pomno studiranje puta ispred sebe, jer su mogućnosti za krivljenje noge, upadanje u rupe i udubljenja raznih veličina, pa čak i zaglavljivanje u njima, relativno brojne. Radnici zaduženi za održavanje ulica često ne obeležavaju ljudski čak ni rupčage nasred važnih kolovoza, tako da se tek na trotoaru može očekivati sve i svašta. (...)
T
Šoping
Iako većina Beograđana nema dovoljno novca, stranac mora da uoči da se šopinguje svuda i u svako doba. Prodavnica su dugo otvorene, a postoji i priličan broj dragstora koji rade non-stop. Osoblje koje radi u super-, midi- i mini-marketima bukvalno ne vidi sunca, jer su izlozi ka ulici prelepljeni neprozirnim plakatima sa slikama proizvoda ili reklamnim natpisima. Roba, kažu, mnogo bolje izgleda pod veštačkim svetlom, pogotovu ako nije najsvežija.(...)
Š

Samo za tvoje uši!

© Goran Novaković

Sve gore objavljene fotografije Beograda su moje. A Vaša galerija treba tek da nastane. Šaljite mi fotke mailom ili preko foruma za diskusiju. Ako su lepe i odgovoraju stilu knjige ili Vašem komentaru, naći će počasno mesto u Galeriji Pojmovnika. Hvala unapred što učestvujete u ovom interaktivnom projektu.

Goran Novaković, profesor svetske književnosti i germanista

  • You must be logged in to create new forums.

webworker = rocko marjanovic